KUČEVO

Kučevo, u zlatnoj dolini Peka

Pon 19.05.2025
Magični istok, Blog

Kučevo je malo, šarmantno mesto u istočnoj Srbiji, u Braničevskom okrugu, udaljeno oko 130km od Beograda. Iako ima samo pet hiljada stanovnika lepeza njegovih prirodnih lepota i kulturnih zanimljivosti je zaista velika. Prva asocijacija pri pomenu Kučeva je zlatonosni Pek i ispiranje zlata, zatim Homoljske planine i šume, mnogobrojne pećine i vodopadi, vodenice, vlaški običaji i mitovi, arheološko nalazište Kraku Lu Jordan, bogata kuhinja, zanimljiva istorija,umetničke galerije i murali, vidikovci, tradicionalne manifestacije i festivali…. Priznaćete, mnogo je razloga da se poseti ova simpatična varošica i da, baš ovde, provedete jedan aktivan vikend i doživite nezaboravnu avanturu.

Zlatna reka Pek

Svaka priča o Kučevu počinje sa zlatom. Po predanju, zlato koje se može naći u reci Pek potiče iz grobnice hunskog vođe Atile Biča Božijeg, koji je naredio da ga sahrane ispod korita reke.
Ispiranjem zlata na zlatonosnom Peku ljudi su se bavili odvajkada. Prvo Rimljani, zatim Kelti, Sloveni, Karađorđevići pa sve do današnjih dana postoji interesovanje za ovu aktivnost koja se obavlja po starinski, tradicionalnim alatima poput drvenog ispitaka, vešeraja i ovčijeg runa. Kučevljani su ponosni na ovu tradiciju, a najbolje od svega je što i sami možete da se oprobate u potrazi za zlatom. Naime, za posetioce i grupe organizuje se demonstracija ispiranja zlata uz pomoć iskusnih ispirača. Ovim se čuva od zaborava stari zanat nastao još u dalekoj prošlosti, a posetiocima pruža nezaboravno iskustvo koje će svakako dugo pamtiti (posebno ako ih posluži sreća te pronađu i koje zrnce zlata). Ispiranje zlata zanimljivo je i deci, lako se nauči, a potragu za zlatom doživeće kao neku vrstu igrice i izazova. Svako će poželeti da se pokaže, a boravak na obali reke i to zlatonosne, biće svakako priča koju će želeti da podele sa drugarima i na društvenim mrežama.

 Arheometalurško nalazište Kraku Lu Jordan

Dolina reke Pek je u kasnom antičkom periodu predstavljala region od velikog ekonomskog značaja. O tome svedoči arheološko nalazište Kraku Lu Jordan, jedinstveni arheometalurški centar iz rimskog doba koji je u III i IV veku bio u funkciji eksploatacije zlata, srebra, bakra i gvožđa. Ostaci ovog antičkog spomenika su od velikog značaja za istoriju metalurgije i 1983. godine ovo nalazište je dobilo status kulturnog dobra od izuzetnog značaja. Nalazi se u ataru sela Brodica, 14km od Kučeva na ušću Brodičke reke u Pek. Iako još uvek nije uređen ovaj lokalitet budi maštu svakoga ko kroči među ostatke drevnih zidina topionice koje su nekada bile u punom pogonu. Moćni ostaci utvrđenja do kojih se dolazi zaraslim stazama daju mu autentičnost i zadovoljiće ljubitelje arheologije i fotografije. I dok čeka uređenje i valorizaciju kakvu zaslužuje, ovaj lokalitet je idealan za zaljubljenike u istoriju koja se još ne nudi u prospektima.


Vidikovac Jelena stena (nije Jelenina)

Najlepši pogled na Kučevo doživećete sa litice "Jelena stena" i istoimenog vidikovca na njenom vrhu, koji je udaljen je 4,5km od centra grada. Odavde se pogled pruža na Zvišku dolinu, zlatonosni Pek i živopisno Kučevo okruženo Homoljskim planinama. Do njega se može doći autom, ali i pešačkim stazama. Preporučujem šetnju kako biste uživali u krajoliku.
Legenda kaže da su na ovom mestu otac i ćerka čuvali ovce. Dok je devojka brala cveće, ovan je oštrio rogove o stenu koja se pokrenula niz brdo i krenula prema njoj. Otac je povikao: "Jelena, stena!" i tako je nastalo ime ovog lepo uređenog vidikovca. Na platou kod velikog metalnog krsta nalazi se natkriveno odmorište sa roštiljem.  Savršeno je mesto za ljubitelje fotografije i predah na klupici uz pogled na idiličnu panoramu Kučeva i miris cveća i bilja koje ovde raste. Kako vidikovac ima rasvetu ovde možete doći i pred zalazak sunca i ostati dok se ne upali rasveta te uživati i u noćnom pogledu na vijugavi Pek i Kučevo.

 Podzemne lepotice Homolja

Kučevo je poznato po velikom broju pećina skrivenih u njedrima Homoljskih planina kojima je okružena. Ovoliki broj pećina na jednom mestu je pravi raritet, te privlači prvenstveno istinske ljubitelje prirode koji vole aktivan odmor, šetnju šumskim stazama i planinarenje. Pećine predstavljaju prave prirodne dragulje i spadaju u red velikih pećina, a najpoznatije su Ravništarka, Ceremošnja i Dubočka pećina.

Ravništarka

Pećina Ravništarka nalazi se u mestu Ravnište na severnim obroncima Homoljskih planina, i udaljena je 12km od Kučeva. Za posetioce je otvorena od 2007. godine. Ovaj prelepi spomenik prirode bogat je pećinskim nakitom, posebno onim sa svoda, stalaktitima. Mnogobrojnim ukrasima nazivi su dati prema tome na čega asociraju po svom obliku, pa tako imamo: Lepu Ravništarku (najpoznatiji), Labudovo jezero, konj i mač Marka Kraljevića, bundeva, snežanin balkon, slon i mnogi drugi. Ova pećina ima i jednu kitnjastu dvoranu "Crni dvorac", visine 13m.
Kroz nju protiče i potok Ponorac, prirodni fenomen jer izvire 2km uzvodno, u manjoj Bisinoj pećini i na manjoj nadmorskoj visini, penje se i nastavlja kroz celu pećinu. U njoj su nađene kosti medvedice i mečeta. Dužina lepo uređene, jednosmerne staze za posetioce iznosi oko 550m i vodi do izlaza na drugom kraju. Uz lepo osvetljenje i žubor potoka posetioci mogu na miru razgledati sve zanimljivosti i uživati u lepoti stvaranoj milionima godina. Za 1cm pećinskog ukrasa potreban je najmanje jedan vek da bi nastao, a najveći ukras je dugačak preko 5m. U pećini ćete zateći i slepe miševe, zakačene u manjim kolonijama za svod, a na ulazu pećine uz malo sreće možete naići i na šarene daždevnjake.

Ceremošnja

Ceremošnja je još jedna pećina izuzetne lepote. Nalazi se na severnim obroncima Homoljskih planina, 15km od Kučeva. Otvorena je još 1980. godine, pa je, rekla bih, poznatija od Ravništarke. Veoma je lepo uređena i osvetljena za posetioce, pa njena lepota još više dolazi do izražaja promenom boje ambijentalnog svetla. Ceremošnju krase tri velike pećinske dvorane, dva kanala i mnogobrojni pećinski ukrasi. Najveći i najlepši ukrasi nose nazive : Lepa Vlajna (visine 3m), Dva vojnika na straži, Vlaška svadba, Vodopad, Mladoženja, Drugovi
Najatratraktivnija i najveća dvorana je Arena, do koje se stiže ulaznim kanalom,  a u druge dve dvorane se ulazi iz nje. Jednosmernu stazu za posetioce čini i mnoštvo osvetljenih stepenika sa rukohvatima. Staza je kružnog oblika sa izlazom na drugoj strani. I u ovde su pronađeni i izloženi ostaci medveda. Temperatura u pećini je konstantna tokom cele godine i iznosi od 8 do 10 stepeni tako da je potrebno obući se toplije tokom posete.

 Dubočka pećina

Po svojoj lepoti poznata je i Dubočka pećina ili Gaura Mare (velika pećina) na vlaškom. Sa dužinom od 2275m jedna je od najdužih pećina u Srbiji. Nalazi se u selu Duboka po kome je i dobila ime. Posebno je impresivan pećinski ulaz širok 25m i visok 20m pa izgleda kao neki hangar.
Nije osvetljena, sastavljena je od sistema kanala pa je za njen obilazak potrebna speleološka oprema i vodič. Bez opreme uz dnevno svetlo može se posetiti samo glavni pećinski kanal širok oko 40m i visok oko 30m. Pri poseti treba imati udobnu i nepromočivu obuću jer reka ponornica koja povremeno protiče kroz Dubočku pećinu nanosi kamenje i teren je neravan, a u kišnom periodu gazi se kroz plitku vodu.
Prema legendi u ovoj pećini je živeo zmaj. Kada bi izlazio iz pećine svojim zviždanjem bi potresao sva okolna brda te po fijuku tog zvižduka narod čitavoj oblasti dade ime, Zvižd. Nauka na osnovu raznog oruđa, kremenih alatki pronađenih ovde kaže da je u pećini živeo praistorijski čovek. Prvu kartografiju pećine napravio je Jovan Cvijić.

 Vodene lepote Kučeva

Prirodne lepote u ovom kraju su mnogobrojne i osim pećina ovde ima i reka, vodopada, vrela, vodenica..

Vodopadi su u ovom kraju mnogobrojni, mali i čudesno lepi. Do njih se dolazi šetnjom šumskim stazama te nema gužve. Nisu komercijalni pa možete napraviti sjajne fotografije bez bojazni da će vam neko upasti u kadar. Šum vode, pesma ptica, čist planinski vazduh i šumsko zelenilo čine posetu svakom od ovih vodopada bajkovitim iskustvom.
Najpoznatiji je Siga, smešten u podnožju Velikog Štubeja, najvišeg vrha Homoljskih planina, 940m. U zavisnosti od doba godine ima više ili manje slapova koji se slivaju preko padine čije su stene obrasle mahovinom. Sa ovog vodopada se putem kaptaže vodosnabdevaju dva susedna sela pa je on time izgubio na snazi. Iako nije naročito pristupačan, svaki uložen napor da dođete do njegovog vrha vredan je uživanja u njegovoj nepatvorenoj lepoti i osveženju njegovom bistrom i čistom vodom koju slobodno možete piti.
Vodopad Duboka nalazi se ispod ulaza u Dubočku pećinu u blizini sela Duboka. On nastaje od povremene ponornice koja protiče kroz pećinu i potoka koji se spajaju i prave par manjih, interesantnih vodopada.
Tu su još i vodopad Burev koji preko bigrene terase stvara široku vodenu zavesu, zatim vodopad Malo vrelo kod sela Rakova Bara, vrelo Šumeće, najjače kraško vrelo ovog kraja. Nekoliko stotina metara nizvodno se nalazi seoska vodenica, jedna od mnogih u ovom kraju.
 
Vodenice predstavljaju pravo blago kulturnog i istorijskog nasleđa. Nekada je u Kučevu i njegovoj okolini, na Peku, njegovim pritokama i potocima bilo puno vodenica. Mali broj njih i danas rade ali sve privlače putnike svojom starom arhitekturom. Svedoci su tradicionalnog načina života i omogućavaju nam putovanje kroz vreme, da osetimo atmosferu nekadašnjeg života kada su u njima meštani zajedno radili ali se i okupljali i družili. Danas otvaraju svoja vrata putnicima koji žele da nauče nešto o starim zanatima i osete toplinu i duh prošlih vremena. Pružaju mogućnost da se probaju proizvodi od brašna samlevenog u njima i hleba pripremljenog na tradicionalan način. Vodenice posebnim čini i okruženje u kome su smeštene, pored potoka u seni šume, pa su idealno mesto da osetite harmoniju prirode, mir i odmorite i dušu i telo.
Najstarija vodenica u ovom kraju, Kaonka izgrađena je davne 1852 i još uvek radi. Osim nje možete posetiti i vodenice Ceremošnja, Duboka i vodenicu Mišića koja se jedina nalazi u urbanoj sredinu, u gradu i od 1985 je spomenik kulture.

 

Kultura i tradicija Kučeva i okoline

Kučevo je mesto bogatog kulturnog nasleđa koje se čuva i neguje. Od 1968. kada je osnovana, manifestacija "Homoljski motivi" putem prigodnih programa, kulturnih tribina, radionica, koncerata i izložbi prikazuje izvorno, narodno stvaralaštvo, tradiciju i kulturu ovog kraja. Održava se svake godine poslednje nedelje u maju i glavni dan je subota.

Osim ove manifestacije postoje i druge, od kojih bi svakako trebalo pomenuti festival "Truba Miroslava Mileta Matušića", Festival televizijskog etnološkog filma FESTEP, Sajam cveća, Likovna kolonija "Ravništarka"...

Ako ste ljubitelj umetnosti obavezno posetite privatnu galeriju "Studenac" svestranog umetnika Petra Anđelkovića koji se bavi slikanjem, duborezom, vajanjem, mozaikom, ikonopisom…Galerija se nalazi u njegovoj porodičnoj kući, a izložbe su i deo redovnog programa manifestacije "Homoljski motivi".

Grad murala

Umetnost ćete pronaći i na ulicama Kučeva jer je on i grad murala pa tako dok šetate možete na jedinstven i zanimljiv način kroz umetnost otkriti značajne događaje iz istorije ovog kraja, drevne običaje, folklor i poznate ličnosti ovog kraja Žanku Stokić, Stevana Raičkovića i Đorđa Marjanovića.

 Štule, preko reke do folklora

U Etno prostorijama KUD "Štule" u selu Voluja autentučno je dočarana Vlaška tradicija i kultura Homolja. Ovde možete videti nekoliko prostorija, tematskih celina, koje uz pomoć oruđa, predmeta iz domaćinstva, odeće i starih fotografija prikazuju način života predaka i običaje u periodu od dvadesetih do osamdesetih godina prošlog veka. Kulturno-umetničko društvo "Štule" verno čuva, neguje i prenosi mlađim pokolenjima šarm i nasleđe iz starih vremena, kroz kulturu, tradiciju i običaje ovog dela Srbije, negujući igru, pesmu i stare zanate.
Štule su se nekada dok nije bilo mostova koristile za prelazak reka, i njihova su posebnost te po njima i KUD nosi ime. Sada se na njima igra kolo, ali i fudbal na male goliće. Ovo možete videti samo ovde u Voluji! Od zaborava se čuvaju i paganske, tempetamentne vlaške igre kao što su Priveg i Magra, kao i narodne nošnje živopisnih boja u kojima se ove igre izvode za vreme poklada.

 Rusaljke, Dubočke kraljice

Deo kulture ovog kraja je i vlaška magija i ne možemo a da ne spomenemo Rusaljke, koje o Duhovima iliti na praznik Svete Trojice izvode ritualnu igru padanja u trans. Ovaj običaj izvode devojke i žene u selu Duboka. Iako ovo homoljsko selo magične prirodne lepote ima svoju pećinu i svoje vodopade, ono po čemu je najpoznatije nema nikakve veze sa prirodnim, nego natprirodnim jer fenomen padanja u trans ni nauka ne uspeva da objasni.
Veruje se da neobjašnjivim padanjem u trans one uspostavljaju vezu sa onim svetom. Kad Rusaljka padne i izgubi svest, praćaka se te moraju da je drže kako se ne bi povredila. Igrači, gajdaš i frulaš. igraju oko nje "povrtano kolo" kako bi se povratila iz transa. Kada otvori oči prskaju je po licu sokom od belog luka, a zatim je umivaju na reci Duboka. Rusaljke nakon buđenja ne znaju šta im se događalo i samo se osećaju iscrpljeno. Narod iz ovih krajeva veruje da su Rusaljke spona između živog sveta i pokojnika i da dok su u transu one sa njima komuniciraju.

Još jedan od vlaških običaja vezanih za kult mrtvih i neobična narodna verovanja je "Pomane" - postavljanje debla preko potoka ili reke u blizini sela preminulog sa umrlicom pokojnika na obližnjem drvetu. Deblo se ukrašava belim platnom, cvećem i svećama. Veruje se da je voda prelaz iz sveta živih u svet mrtvih pa se duši umrlog taj prelazak olakšava postavljanjem debla kao mosta. Time se osigurava da duša pokojnika ne ostane zarobljena između dva sveta. Puno ovakvih postavki može se videti u okolini Kučeva na Peku i njegovim pritokama a posebno u okolini Dubočke pećine.

 "Hrana, predivna hrana"

Priča o Kučevu ne bi bila potpuna ako bismo izostavili njegovo bogatu gastronomsku ponudu i vlaške specijalitete. U Kučevu se jede domaće i bogato, po receptima koje vreme nije promenilo. Hrana se ovde uzgaja u netaknutoj prirodi, a recepti se prenose s kolena na koleno.

Obavezno treba probati homoljski sir i homoljski med, kao i čobanski doručak, gulaš od vrganja, vlaška proja, vlaške plašinte, božićni dar, koljaša (vlaški kačamak), pica od kopriva, sarma od vinove loze, sarma od zelja, pita zeljanica, vanilice, musaka od paprika, musaka od maslačka, seljačko meso, dulek sa mlekom, starinski kolač, pogača, bundeva sa mlekom, projare sa koprivom i vrganjima, i još mnogo toga.
Vlaški ručak, svinjsko meso prženo u tiganju sa lukom paprikom i sirom uz kačamak, homoljsko jagnje, plašintu sa sirom ili vlašku palačinku kako je još zovu možete probati u restoranima u Kučevu i njegovoj okolini.

Restoran Ceremošnja nalazi se nadomak ulaza u istoimenu pećinu, restoran Ravništarka u neposrednoj blizini istoimene pećine i smeštajnog kompleksa, restoran Podrum, Homoljski motivi, restoran hotela Rudnik, svi oni nude veliki izbor domaćih specijaliteta ovog kraja. Ako više volite pastrmku onda je restoran i ribnjak Suva Reka u Neresnici, smešten u lepom prirodnom okruženju u klisuri Bukovske reke gde će uživati sva čula, najbolji izbor. Osim pastrmke ovde se nude i druga jela spremljena na tradicionalni način.


 Šta kupiti u Kučevu

Kučevo je pravi raj za ljubitelje autentičnih proizvoda:

  • Domaći med, rakije i likeri iz domaćinstava oko Homolja
  • Suvomesnati proizvodi i sirevi iz planinskih sela
  • Suveniri sa motivima pećina ili zlatonosnog Peka
  • Umotvorine lokalnih umetnika – slike, duborezi, keramika
  • Ispitak za ispiranje zlata – unikatan i zanimljiv poklon

Na seoskim manifestacijama moguće je kupiti i proizvode od lekovitog bilja, prirodne kozmetike i rukotvorine.



Tekst napisala Sarita Vujanović