Da Zlatibor nema ni jednu drugu atrakciju, svakako bih mu se vraćala zbog vazduha, čistog poput alpskog. Čini mi se da je ova lepa planina najbolje mesto na koje neko može „odvesti“ svoja pluća. Makar i dan na Zlatiboru i njegovom opojnom vazduhu daje neverovatnu energiju koju donosimo sa sobom kući po povratku sa putovanja. Ipak, da ne bude da govorim bez podloge, samo bih uputila informaciju da Zlatibor zovu vazdušnom...
Po meni, Sremski Karlovci su Vojvodina u malom – skladno, mirno okruženje idealno za obilazak u svako doba godine. Beskrajno je slikovit u koji god njegov deo da zavirite. Iako nisam pesnik, mene ovaj grad kad god ga podsetim inspiriše da napišem nekakvu pesmu, o vinu ili o ljubavi. Vinu – zato što je ovo grad vina. Ljubavi - zato što njegove uličice izgledaju beskrajno romantično...
Novi Sad je drugi grad po veličini u Srbiji, ali onaj ko planira da ga obiđe po prvi put ne može očekivati da će naleteti na nešto manje užurbanu gradsku „ludnicu“ od prestonice, Beograda. Zapravo Novi Sad je njegov potpuni kontrast. Osećate da niste u nekom malenom gradiću, a opet sa druge strane nema karakteristične žurbe i jurnjave koja postoji u gotovo svim gradovima njegove veličine.
Moja generacija pamti siromašnu, gladnu socijalističku Rumuniju koja nas nije privlačila kao turistička destinacija. Danas je Rumunija, koja je već 11 godina članica EU – sasvim druga zemlja. Temišvar - grad na svega 140 km udaljenosti od Novog Sada idealno je меsto za jednodnevni izlet. Vojvođane za taj grad vezuje i 200 godina zajedničke istorije u Austrougarskoj, a nekada je u njemu živela brojna i značajna srpska zajednica.
Put kojim se prolazi dok se vozi ka odredištima je priča sam za sebe. Predeli su kao sa razglednice, a Dunav je saputnik više od pola puta. Stoga, vožnja prolazi u „tren oka“ jer je nemoguće ne prepustiti se i izgubiti se u lepotama koje se vide kroz prozore autobusa. Sve to upotpunjuje priča vodiča koji nas je upoznao bolje sa predelima...Doživljaj je upotpunilo i to što je to jutro bilo puno niske magle, koja je dodala na bajkovitosti.
Nedeljno jutro je obećavalo kišu, a naša radoznala grupa bila je spremna da joj pobegne – i to ne bilo gde, već na fenomenalna mesta kakva samo Srbija može da ponudi. I stvarno, kiši smo bežali ceo dan, svuda nas je dočekalo sunce. Sivilo na putu i atmosferu su dodatno razvedrile i priče našeg energičnog vodiča. Uronili smo u zanimljive priče, koje su nam zagolicale maštu i probudile slatko nestrpljenje da stignemo na odredište.